Ukratko o Design Thinkingu

Sigurni smo da ste u posljednje vrijeme mnogo puta čuli za pojam Design Thinking. No, jeste li se zapitali što je to i otkuda toliko govora o ovoj, naizgled, jednostavnoj metodologiji?

Design Thinking metoda je za razvoj inovacija i aktiviranje kreativnog potencijala. Proces se sastoji od pet ključnih faza te uvijek završava predstavljanjem rješenja u obliku prototipa. Tijekom procesa akumulira se velik broj ideja, a vrhunac predstavlja definiranje ključne ideje, koja najbolje odgovara potrebama korisnika. Ovom metodologijom pokušavamo otkriti, zabilježiti i opisati ljudske emocije i psihološke aspekte korisničkog iskustva. I upravo je to stavljanje korisnika u centar, posebnost ove metodologije.

Design Thinking univerzalna je metodologija što znači da je primjenjiva u svim industrijama i branšama te se smatra jednim od najefikasnijih pristupa za pronalazak rješenja. Pritom ne govorimo o revolucionarnoj metodi, ali ono što joj daje posebnost u odnosu na ostale metode, je činjenica da su ovdje uključene osobe različitih profila, znanja i vještina, u odnosu na standardan pristup rješavanju problema s timovima koji su uglavnom homogeni. Prema tome, Design Thinking nije namijenjen samo dizajnerima i kreativcima, već upravno suprotno, i svima onima koji smatraju da  nisu kreativni i da svojim idejama ne mogu doprinijeti inovativnosti i diferencijaciji tvrtke. Pojam Design Thinking danas se često spominje i kao alat za poticanje kreativnosti, pogotovo menadžera.

Kada govorimo o ovom dizajnerskom načinu razmišljanja, svakako valja spomenuti i tri osnovna načela kvalitetnog dizajna. Ovim načelima zajednička je, već spomenuta, usmjerenost na korisnika. Naime, na početku procesa pokušavaju se razumjeti njegove emocionalne potrebe i ponašanja, a u daljnjim ga se koracima aktivno uključuje u sve faze. Dakle, korisnik više ne prima pasivno rješenje, već aktivno sudjeluje u procesu njegovog stvaranja. Tri ključna načela o kojima govorimo su dizajn usmjeren čovjeku, zajedničko stvaranje i participativni dizajn.

Dizajn usmjeren čovjeku fokusira se na korisničke potrebe, ponašanja i emocije. Timovi istraživanjem dobivaju replike stvarnih situacija ili stvarne situacije. Ovo im služi da bi došli do autentičnih mišljenja, ponašanja i iskustva, a time se razvija empatija. Upravo je empatija ključan element za dubinsko razumijevanje korisnika, a ono je osnova za potencijalno rješenje izazova.

Zajedničko stvaranje znači da uključivanjem korisnika u proces i interakcijom s njime  dobivamo izravan uvid u način korištenja određenog rješenja i u izazove povezane sa spomenutim. Međutim, time pristupamo i motivaciji korisnika, odnosno svemu onome što ga emocionalno angažira, a važno je u njegovom odnosu s proizvodom/uslugom.  

Participativni dizajn označava da korisnici kao „stručnjaci“ za osobna iskustva postaju glavna točka. Dizajner treba olakšati suradnju, on svojim znanjima i vještinama omogućuje ljudima da se lakše povežu jedni s drugima, pomažu im u komunikaciji, potiču na kreativnost, dijele stečena znanja s korisnicima te pomažu testirati prikupljene ideje.

Ako se sada već pitate koja je točno definicija Design Thinkinga, morat ćemo vas razočarati, ali ne postoji jedinstvena definicija ove metodologije. Neki ga definiraju kao pristup namijenjen timskom radu, drugi kao eksperimentalan pristup, a treći smatraju da je to potraga za ravnotežom, dok će ga četvrti definirati kao koncepciju koja potiče na razmišljanje i uvođenje promjena.

Pojam Design Thinking možemo shvatiti kao način rješavanja nekog problema s pomoću unaprijed definiranog procesa te skupa metoda i tehnika. Primjena koncepcije Design Thinkinga u samom razvoju ideja zapravo znači da ćemo, ako poslovnu ideju analiziramo promatrajući istinske emocionalne potrebe svojih korisnika, imati i veći stupanj njezina prihvaćanja, odnosno mnogo manji rizik tržišnog odbacivanja.

Konačno, uspješan ishod projekta Design Thinking jest na raskrižju triju kriterija: ono što korisnik želi, ono što je tehnološki izvedivo i ono što je komercijalno isplativo.